Viške impresije

Nedavno sam se vratio sa otoka Visa na kojem sam po prvi put ostao malo duže. Na Visu sam prije ovog dolaska bio samo dva puta. Prvi put samo u prolazu za Modru špilju na susjednom otoku Biševu a drugi put sam proveo cijeli dan istražujući Komižu. Premalo sam puta bio da bih mogao steći neki dublji uvid u otok i njegove prednosti i mane u odnosu na druge otoke i nikako ne bih volio zvučati kao da nešto pametujem nakon prvog dužeg boravka no ono što sam vidio ostavilo je na mene dobar dojam. Prije svega iznenadila me je velika raznovrsnost plaža i uvala na tako malom otoku. Uglavnom je kamen koji najviše i volim no ima i pješćanih plaža. Drugi dio otoka, onaj prema mjestu Komiži naglo se diže u odnosu na mjesto Vis i polja oko njega stvarajući tako strme litice i duboke uvale koje kriju predivne male plaže poput Stinive i Pritiščine sa ponekim špiljama. More je očekivano kristalno čisto i toplo i nije bilo gužve na plažama, barem ne u periodu na samom kraju mjeseca kolovoza. Što se tiće popularne plaže Stiniva ne očekujte da ćete na njoj biti sami. Čak i kada puše jako jugo i kada joj je teško prići sa morske strane još uvijek ima entuzijasta koji će se odlučiti pješačiti dolje. Prema uputama vlasnika beach bara na plaži Stiniva bez velikih gužvi moći ćete uživati tek u listopadu a domaći kažu da se znaju kupati i početkom studenog. Ne zaboravite, ovo je ipak jug. Prvom kupanju na plaži Stiniva nautičari su svjedočili u mjesecu veljači! Za kratkog boravka na otoku nisam stigao napraviti turneju po restoranima kako to obično činim. Jeo sam na svega par mjesta i bilo je bolje od očekivanog no ponavljam premalo sam restorana posjetio za neku bolju sliku ponude na otoku. U restoranu Aerodrom u Pliskom polju probali smo platu sira, salatu od hobotnice i višku pogaču. Vino je bilo odlična kućna Vugava. Jeli smo i na drugim mjestima no ovo mi je zbog odličnog interijera ostalo u pamćenju.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Iako su ljudi većinom impresirani mjestom Komižom mene se jako dojmio grad Vis. Podjednako je lijep i bolje je smješten nego mjesto Komiža. Otvoreniji mu je položaj, više puše vjetar i samim time ime više zraka za razliku od Komiže koja je cijeli dan na suncu i u kojoj sam konstanto imao dojam da lovim zrak. Uokolo predivnog grada Visa protežu se polja vinograda i maslinika. Spavali smo u kući na takvoj čudesnoj lokaciji u polju gdje je uvijek puhalo a pred jutro smo se i pokrivali. Na žalost zbog nedostatka vremena nisam stigao fotografirati polja kojima su šetali i konji. Nadam se da ću uskoro tu grešku ispraviti. Kažu da treba nešto ostaviti i za posjetiti u budućnosti a ovaj mali i čudesan otok itekako ima toga za ponuditi. Popularne su avanturističke i military rute džipovima po otoku.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

U Komiži postoji ljetno kino što je velika stvar za domaće ljude. Male plaže u samom mjestu izgledaju čarobno sa tipičnom arhitekturom i tiramolama koje neke općine žele zabraniti. Ta bi zabrana bila potpuni promašaj i ne znam kojim ljudima u općinskim upravama i uredima uopće pada na pamet ukinuti tu prepoznatljivu tradiciju tipičnu za mediteran. Upravo su te male autentične navike, običaji i tradicija ono što daje šarm obalnim mjestima i dojam da mjesto živi i da ono nije neka filmsko-turistička kulisa namjenjena zabavi turista koji prečesto nemaju pojma o tome gdje su došli. Na nama je da se ne pretvorimo u španjolsku obalu resorta okupiranih od mase Engleza i Nijemaca. Drugi, puno pametniji i educiraniji ljudi poput arhitekta Nikole Bašića i meni najboljeg domaćeg fotografa Ive Pervana bolje su opisali tu pojavu beskičmenjaštva i skidanja gaća pred turistima i njihovim eurima stoga vam preporučam potražiti njihove tekstove na tu temu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Plaže otoka Visa su fenomenalne. More je kristalno čisto i nema prevelikih gužvi ako izuzmemo poznate i popularne plaže Stiniva ili Srebrena. Najviše me se dojmila plaža u uvali Pritiščina sa bistrim morem i malom špiljom sa strane.

 

 

Uz Pritiščinu plaža u uvali Mala Trovna svakako je vrijedna posjete iako je cijeli dan izložena suncu i nema hlada.

 

 

Vis je jedan od rijetkih otoka na kojem imate osjećaj da je vrijeme stalo prije svega jer je daleko od obale. Domaći su ljudi toga svijesni i pomireni su sa tom činjenicom. Vrijeme se na ovom magičnom i udaljenom otoku mjeri drugačijim kronometrom. Ovdje je nemoguće oteti se toj ugodnoj i opuštajućoj usporenosti. Nemate druge nego stati na loptu a kao turist po to ste naravno i došli. Zaželite li se dizanja adrenalina ima dovoljno opcija za aktivni i uzbudljiv odmor.